Pogledajte ovaj komentar sa 'demography matters' bloga:
"[Serbia's] external debt, sustainable public finance, and high individual indebtedness all combine to make for a very difficult environment moving forward, and the additional problem of the 'demographic whammy' (which most observers don't even start to think about) would seem to mean that the future of this small but significant country would appear to be incredibly bleak."
Moram da priznam da sam srecna sto smo u QM-u poceli da obracamo paznju na dugorocnije aspekte ekonomskog rasta i razvoja prvo sa Lidijinim i Goranovim tekstom o zivotnoj sredini, a potom i kroz lupu o demografiji koju spremamo za sledeci broj. Kroz ovo se potezu i bitna egzistencijalna pitanja! Da li mislite da smo u zivotu (kako u profesionalnom tako i u privatnom) okrenuti ka dugorocnim vizijama, tj. koliko se podsecamo zasto radimo sve ovo sto radimo? Super je pracenje kvartalnih trendova, ali da li razmisljamo zbog cega to radimo? Ne treba ni preterivati u dugorocnoj viziji, ali nije s goreg s vremena na vreme pritisnuti refresh na nasim explorerima dok istrazujemo teme za naredni broj. Sta mislite o tome?
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
1 comment:
Pozdrav za ideju, ima viziju, respect.
Post a Comment